Rizični i zaštitni čimbenici
Temeljni gradivni element Communities That Care koncept je rizičnih i zaštitnih čimbenika. Desetljeća istraživanja pokazuju da određeni uvjeti i utjecaji u životu mlade osobe povećavaju vjerojatnost problema u ponašanju, bilo da je riječ o uporabi psihoaktivnih tvari, nasilju, delinkvenciji ili napuštanju škole. To su rizični čimbenici. Drugi uvjeti tu vjerojatnost smanjuju i potiču zdrav razvoj. To su zaštitni čimbenici.
I jedni i drugi nalaze se u svim područjima života mlade osobe:
- Pojedinac i vršnjaci: osobni stavovi poput sklonosti riziku i mišljenja o problemima u ponašanju, društvo u kojem se kreću, rani obrasci ponašanja.
- Obitelj: roditeljski stil, uključujući nadzor i jasna pravila, obiteljska kohezija, sukobi te vlastiti stavovi roditelja prema problemima u ponašanju.
- Škola: predanost školi, školski uspjeh, školsko ozračje i prilike za sudjelovanje.
- Zajednica i susjedstvo: društvene veze, dostupnost droga ili oružja, zajedničke norme i prilike za uključivanje.
Osobito je korisno to što mnogi od tih čimbenika nisu specifični. Jedan povišen rizični čimbenik, poput slabe predanosti školi, istodobno povećava rizik od više problema, primjerice i od uporabe droga i od delinkvencije. Snažan zaštitni čimbenik, poput obiteljske kohezije, na isti način štiti od više problema.
CTC to znanje pretvara u praksu tako što pomaže zajednici da pomoću lokalnih podataka, a prije svega CTC ankete za mlade, utvrdi koji su rizični i zaštitni čimbenici najizraženiji među njezinom vlastitom djecom i mladima. To planiranje prevencije čini ciljanim i ekonomičnim: sredstva idu onamo gdje lokalni podaci kažu da su potrebna.
Model socijalnog razvoja
Razvojna teorija koja objašnjava kako ti čimbenici djeluju i kako se može poticati pozitivan razvoj jest Model socijalnog razvoja, koji su razvili J. David Hawkins i Richard F. Catalano.
Model opisuje kako mladi uče socijalno ponašanje, i prosocijalno i problematično. U njegovu je središtu povezanost s društvenim jedinicama koje potiču prosocijalno ponašanje: obitelji, školom, pozitivnim vršnjačkim skupinama i širom zajednicom. Snažne veze te vrste među najvažnijim su zaštitnim čimbenicima uopće.
Takve se veze stvaraju i jačaju kada su ispunjena tri uvjeta:
- Prilike: djeca i mladi trebaju prilike da aktivno i smisleno sudjeluju u životu obitelji, škole i zajednice, da pridonose, preuzimaju odgovornost i nešto promijene nabolje.
- Vještine: trebaju socijalne, emocionalne i kognitivne kompetencije kako bi te prilike iskoristili i nosili se s izazovima, među njima komunikaciju, rješavanje problema i samoregulaciju.
- Priznanje: njihov trud, uključenost i prosocijalno ponašanje moraju biti primijećeni, prepoznati i cijenjeni. To priznanje učvršćuje ponašanje i produbljuje povezanost.
Kada su prisutna sva tri, mladi razvijaju snažnu emocionalnu privrženost tim prosocijalnim jedinicama. Kroz tu privrženost usvajaju vrijednosti, norme i uvjerenja skupine te oblikuju zdrava uvjerenja i jasne standarde vlastitog ponašanja.
Rezultat: mladi sa snažnim prosocijalnim vezama vjerojatnije će se i sami ponašati prosocijalno, pozitivno se angažirati u svojoj zajednici i biti otporni na negativne utjecaje. Obrnuto, slabe veze s prosocijalnim jedinicama ili snažne veze s antisocijalnima, poput delinkventnih vršnjaka, vode usvajanju problematičnih normi i ponašanja.