Razvijen sa zajednicama, a ne za njih
Tijekom kasnih 1980-ih i 1990-ih CTC je testiran i dorađivan u participativnom procesu sa stotinama američkih zajednica, u pojedinim razdobljima s više od 470 njih. Sustav je prilagođen zajednicama vrlo različitih vrsta. Izrijekom su ciljana dva problema česta u preventivnoj praksi: primjena mjera bez odgovarajućih dokaza i loša provedba programa za koje je dokazano da djeluju.
CTC je stoga izgrađen oko lokalnih koalicija ključnih ljudi iz različitih sektora: lokalne samouprave, škola, službi za mlade, policije, zdravstva i civilnog društva. Te koalicije uče prepoznati specifične rizične i zaštitne čimbenike svoje zajednice pomoću CTC ankete za mlade, standardiziranog upitnika koji ispunjavaju učenici, postaviti prioritete te odabrati i kvalitetno provesti programe utemeljene na dokazima. Strukturirani proces u pet faza, s jasnim prekretnicama od spremnosti do evaluacije, postao je zaštitni znak pristupa.
Znanstvena potvrda stigla je s istraživanjem Community Youth Development Study. Ovo randomizirano kontrolirano istraživanje, pokrenuto 2003. u 24 ruralna grada u sedam američkih saveznih država, pratilo je više od 4400 mladih od petog razreda do rane odrasle dobi. Njegovi su rezultati potvrdili logiku modela na svakom koraku:
- Promjena sustava: CTC zajednice mjerljivo su češće usvajale znanstveno utemeljen pristup prevenciji i unapređivale međusektorsku suradnju.
- Manje rizika, jača zaštita: ciljane intervencije donijele su mjerljivo poboljšanje čimbenika koje je svaka zajednica odredila kao prioritet.
- Manje problema u ponašanju: mladi u CTC zajednicama kasnije su počinjali s alkoholom i duhanom te su pokazivali značajno niže stope uporabe psihoaktivnih tvari, nasilja i delinkvencije.
- Učinci koji su potrajali: u dobi od 21 godine razlike su i dalje postojale, a dvanaestogodišnja analiza koristi i troškova pokazala je da se svaki uloženi dolar vratio gotovo trinaest puta.
Stranica o dokazima podrobno prikazuje te nalaze, uz australsku replikaciju i opreznije ocjene iz Europe.
Dolazak u Europu
CTC je prešao Atlantik u kasnim 1990-ima. Prvo je došlo Ujedinjeno Kraljevstvo: između 1998. i 2008. dobrotvorna organizacija Communities that Care UK radila je s više od šezdeset lokacija u svim četirima njegovim zemljama, od kojih je tridesetak provelo cijeli proces, a najzastupljeniji su bili Wales i London. S radom je prestala 2009. Slijedila je Nizozemska, koja je tijekom petnaestak godina izgradila najširu europsku CTC praksu: više od 25 gradova, općina i susjedstava, uz vodstvo Nizozemskog instituta za mlade (Nederlands Jeugdinstituut), anketu za mlade koju je izradio DSP-groep i evaluaciju Instituta Verwey-Jonker. Nije poznato da danas ijedna nizozemska zajednica provodi taj proces. Njemačka je pristup usvojila kroz projekt SPIN (2008.–2011.), financiran sredstvima EU-a, koji je vodilo Vijeće za prevenciju Donje Saske (Landespräventionsrat Niedersachsen), a prve pilot-lokacije krenule su 2009. Vlastite prilagodbe proveli su Cipar (od 2006.), Hrvatska, gdje je model poznat kao Zajednice koje brinu, i Švedska; Austrija je 2013. anketu za mlade prilagodila i pilotirala u jednoj jedinoj gornjoaustrijskoj općini, Sierningu.
Između 2013. i 2015. ti su napori prvi put povezani. Projekt Communities That Care European Network: Making CTC work at the European level, financiran sredstvima EU-a, okupio je partnere iz sedam zemalja kako bi odgovorili na tri pitanja. Mjeri li CTC anketa za mlade isto neovisno o državnim granicama? Koji su programi prevencije doista testirani u Europi? I kako bi nova zemlja trebala pristupiti uvođenju modela? Njegovi odgovori, međunarodna usporedna analiza ankete, europski pregled programa koji je ušao u registar Xchange EUDA-e te vodič za provedbu, i dalje su temelj rada na CTC-u na ovom kontinentu.
Ova stranica nastavlja taj rad. Njome upravlja FINDER e.V., njemačka neprofitna udruga koja pruža CTC edukaciju i infrastrukturu za anketiranje, a postoji zato da europske prilagodbe učini vidljivima jedna drugoj, kao i zemljama koje ih još nemaju.