Korijeni Communities That Care sežu u rane 1980-e i Sveučilište u Washingtonu u Seattleu. Ondje je Social Development Research Group, smještena pri Fakultetu socijalnog rada, pod vodstvom J. Davida Hawkinsa i Richarda F. Catalana počela objedinjavati ono što su desetljeća prevencijskih istraživanja utvrdila. CTC dolazi iz samog socijalnog rada: njegovi ga autori izrijekom opisuju kao model prakse socijalnog rada u tradiciji organiziranja zajednice.
Cilj im je bio pristup prevenciji problema u ponašanju adolescenata, prije svega zlouporabe psihoaktivnih tvari, nasilja i delinkvencije, koji bi počivao na znanstvenim dokazima, a ne na dobrim namjerama. Od početka središnja zamisao nije bila baviti se pojedinim ponašanjima jednim po jednim, nego prepoznati temeljne rizične i zaštitne čimbenike u okruženjima u kojima djeca odrastaju, u obitelji, školi, vršnjačkoj skupini i zajednici, te na njih ciljano utjecati.
Oslanjajući se na Model socijalnog razvoja, istraživači su došli do zaključka koji pristup i danas određuje: trajna promjena u životima mladih zahtijeva zajednice koje o vlastitom preventivnom radu mogu donositi odluke utemeljene na dokazima i provoditi ih. Cilj je bio opremiti zajednice, znanjem i alatima, da objektivno prepoznaju lokalne potrebe i na njih djelotvorno odgovore.
Prekretnice
1980-e
1980-e
Vizija iz istraživanja
Sveučilište u Washingtonu
J. David Hawkins i Richard F. Catalano sažimaju desetljeća prevencijskih istraživanja u jedan sustavan pristup. Model socijalnog razvoja postaje teorijski temelj CTC-a.
Izvori
Hawkins, J.D., Catalano, R.F. and J.Y. Miller (1992). Risk and protective factors for alcohol and other drug problems in adolescence and early adulthood: Implications for substance abuse prevention. Psychological Bulletin, 112(1), 64–105. doi.org/10.1037/0033-2909.112.1.64U knjižnici →
1990-e
1990-e
Isproban sa zajednicama
Stotine zajednica
CTC se isprobava sa stotinama zajednica u Sjedinjenim Državama i neprestano dorađuje prema onome što je danas pet faza.
Zaklada Joseph Rowntree Foundation financira prve CTC lokacije u Ujedinjenom Kraljevstvu; godinu dana kasnije nizozemska vlada kupuje licencu za CTC, a DSP-groep prilagođava anketu za mlade. Od 2000. susjedstva u Amsterdamu, Arnhemu, Rotterdamu i Zwolleu iskušavaju proces, a Nizozemski institut za skrb i socijalnu dobrobit (NIZW) sastavlja prvi europski popis obećavajućih programa.
Izvori
Crow, I., France, A., Hacking, S., & Hart, M. (2004). Does Communities that Care work? An evaluation of a community-based risk prevention programme in three neighbourhoods. Joseph Rowntree Foundation. core.ac.uk/download/288389332.pdfU knjižnici →
Jonkman, H., Junger-Tas, J., van Dijk, B. (2005). From Behind Dikes and Dunes: Communities that Care in the Netherlands. Children & Society, 19(2), 105–116. doi.org/10.1002/chi.865U knjižnici →
Groeger-Roth, F., van den Hazel, B., & de Vries, R. (2016). Communities That Care in Europe 1998–2015. The implementation of a community based prevention strategy in Europe: Overview & experiences. Technical report on the CTC Implementation Guide. CTC European Network, with the financial support of the Prevention of and Fight against Crime Programme, European Commission. communities-that-care.eu/downloads/ctc-european-network-implementation-guide-2016.pdfU knjižnici →
France, A., & Crow, I. (2001). CTC – the story so far: An interim evaluation of Communities That Care. Joseph Rowntree Foundation. hdl.handle.net/2134/2507U knjižnici →
2003.
2003.
Community Youth Development Study
24 zajednice
Randomizirano kontrolirano istraživanje prati 4400 mladih od 5. razreda do odrasle dobi. Učinak CTC-a prvi je put sveobuhvatno dokumentiran.
Izvori
Hawkins, J.D., Oesterle, S., Brown, E.C., Arthur, M.W., Abbott, R.D., Fagan, A.A., & Catalano, R.F. (2009). Results of a type 2 translational research trial to prevent adolescent drug use and delinquency: A test of Communities That Care. Archives of Pediatrics & Adolescent Medicine, 163(9), 789. doi.org/10.1001/archpediatrics.2009.141U knjižnici →
Hawkins, J. D., Oesterle, S., Brown, E. C., Abbott, R. D., & Catalano, R. F. (2014). Youth Problem Behaviors 8 Years After Implementing the Communities That Care Prevention System. JAMA Pediatrics, 168(2), 122. doi.org/10.1001/jamapediatrics.2013.4009U knjižnici →
2008.–2011.
2008.–2011.
Dolazak u Njemačku
Donja Saska
U projektu SPIN, sufinanciranom sredstvima EU-a, Vijeće za prevenciju Donje Saske s nizozemskim partnerima donosi CTC u Njemačku, prilagođen strukturno, kulturno i jezično, i pokreće Grüne Liste Prävention.
Projekt „Making CTC work at the European level”, financiran sredstvima EU-a, povezuje Njemačku, Nizozemsku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Austriju, Švedsku, Cipar i Hrvatsku, uspoređuje podatke ankete za mlade među zemljama i pregledava učinkovite europske programe.
Izvori
Groeger-Roth, F., van den Hazel, B., & de Vries, R. (2016). Communities That Care in Europe 1998–2015. The implementation of a community based prevention strategy in Europe: Overview & experiences. Technical report on the CTC Implementation Guide. CTC European Network, with the financial support of the Prevention of and Fight against Crime Programme, European Commission. communities-that-care.eu/downloads/ctc-european-network-implementation-guide-2016.pdfU knjižnici →
Axford, N., Sonthalia, S., Wrigley, Z., Webb, L., Mokhtar, N., Brook, L., Wilkinson, T., Hunt, A., Timmons, L., Raja, A., Rawsthorn, M., Goodwin, A., Ohlson, C., Price, H., Whybra, L., Jamison, K., & Morpeth, L. (2016). What works in Europe? Developing a European Communities that Care database of effective prevention programmes. Dartington Social Research Unit, for the CTC European Network. communities-that-care.eu/downloads/ctc-european-network-what-works-in-europe-2016.pdfU knjižnici →
Farrington, D. P., Jonkman, H., & Groeger-Roth, F. (Eds.). (2021). Delinquency and Substance Use in Europe: Understanding Risk and Protective Factors. Springer. doi.org/10.1007/978-3-030-58442-9
2015
2015
Švicarska se pridružuje
Bischofszell, Köniz, Meilen
RADIX, švicarska zdravstvena zaklada, pokreće pilot-primjenu CTC-a u tri općine i u jesen 2016. provodi prvu švicarsku anketu za mlade. Od tada vodi CTC za njemačko govorno područje Švicarske, kroz dvije nacionalne faze financiranja do 2029.
Izvori
RADIX Schweizerische Gesundheitsstiftung. (2026). Communities That Care: Was Gemeinden und Städte für die Gesundheit ihrer jungen Bewohnerinnen und Bewohner tun können [Broschüre]. radix.ch/media/e1kjhwgp/ctc_broschuere_2026.pdf
Siilbek, E., & Streimann, K. (2024). Adaptation of the Communities That Care Youth Survey for Use in Estonia: A Pilot Study. Journal of Prevention, 45(4), 483–500. doi.org/10.1007/s10935-024-00777-zU knjižnici →
ΕΚΤΕΠΝ [Greek Documentation and Monitoring Centre for Drugs] (2024). Κοινότητες που Νοιάζονται: Προσαρμογή στα ελληνικά, πιλοτική εφαρμογή και έλεγχος της αξιοπιστίας του ερωτηματολογίου. University Mental Health, Neurosciences and Precision Medicine Research Institute (UMHRI), Athens. ektepn.gr/ctc-2023U knjižnici →
Henriques, S., & Rabelo, R. P. (2024). Adaptação do Communities That Care Youth Survey para Portugal: Um estudo piloto. Revista Foco, 17(12), Article e7361. doi.org/10.54751/revistafoco.v17n12-187U knjižnici →
2025.
2025.
Irska počinje
Newbridge, Irska
South Western Regional Drug and Alcohol Task Force (SURF) pokreće prvi irski CTC ciklus u Newbridgeu u grofoviji Kildare, koordiniran preko projekta prevencije droga organizacije Foróige, s Trinity Collegeom u Dublinu kao partnerom za anketu.
Tijekom kasnih 1980-ih i 1990-ih CTC je testiran i dorađivan u participativnom procesu sa stotinama američkih zajednica, u pojedinim razdobljima s više od 470 njih. Sustav je prilagođen zajednicama vrlo različitih vrsta. Izrijekom su ciljana dva problema česta u preventivnoj praksi: primjena mjera bez odgovarajućih dokaza i loša provedba programa za koje je dokazano da djeluju.
CTC je stoga izgrađen oko lokalnih koalicija ključnih ljudi iz različitih sektora: lokalne samouprave, škola, službi za mlade, policije, zdravstva i civilnog društva. Te koalicije uče prepoznati specifične rizične i zaštitne čimbenike svoje zajednice pomoću CTC , standardiziranog upitnika koji ispunjavaju učenici, postaviti prioritete te odabrati i kvalitetno provesti programe utemeljene na dokazima. Strukturirani proces u pet faza, s jasnim prekretnicama od spremnosti do evaluacije, postao je zaštitni znak pristupa.
Community Youth Development Study
Znanstvena potvrda stigla je s istraživanjem . Ovo , pokrenuto 2003. u 24 ruralna grada u sedam američkih saveznih država, pratilo je više od 4400 mladih od petog razreda do rane odrasle dobi. Njegovi su rezultati potvrdili logiku modela na svakom koraku:
Promjena sustava: CTC zajednice mjerljivo su češće usvajale znanstveno utemeljen pristup prevenciji i unapređivale međusektorsku suradnju.
Manje rizika, jača zaštita: ciljane intervencije donijele su mjerljivo poboljšanje čimbenika koje je svaka zajednica odredila kao prioritet.
Manje problema u ponašanju: mladi u CTC zajednicama kasnije su počinjali s alkoholom i duhanom te su pokazivali značajno niže stope uporabe psihoaktivnih tvari, nasilja i delinkvencije.
Učinci koji su potrajali: u dobi od 21 godine razlike su i dalje postojale, a dvanaestogodišnja analiza koristi i troškova pokazala je da se svaki uloženi dolar vratio gotovo trinaest puta.
Stranica o dokazima podrobno prikazuje te nalaze, uz australsku replikaciju i opreznije ocjene iz Europe.
Dolazak u Europu
CTC je prešao Atlantik u kasnim 1990-ima. Prvo je došlo Ujedinjeno Kraljevstvo: između 1998. i 2008. dobrotvorna organizacija Communities that Care UK radila je s više od šezdeset lokacija u svim četirima njegovim zemljama, od kojih je tridesetak provelo cijeli proces, a najzastupljeniji su bili Wales i London. S radom je prestala 2009. Slijedila je Nizozemska, koja je tijekom petnaestak godina izgradila najširu europsku CTC praksu: više od 25 gradova, općina i susjedstava, uz vodstvo Nizozemskog instituta za mlade (Nederlands Jeugdinstituut), anketu za mlade koju je izradio DSP-groep i evaluaciju Instituta Verwey-Jonker. Nije poznato da danas ijedna nizozemska zajednica provodi taj proces. Njemačka je pristup usvojila kroz projekt SPIN (2008.–2011.), financiran sredstvima EU-a, koji je vodilo Vijeće za prevenciju Donje Saske (Landespräventionsrat Niedersachsen), a prve pilot-lokacije krenule su 2009. Vlastite prilagodbe proveli su Cipar (od 2006.), Hrvatska, gdje je model poznat kao Zajednice koje brinu, i Švedska; Austrija je 2013. anketu za mlade prilagodila i pilotirala u jednoj jedinoj gornjoaustrijskoj općini, Sierningu.
Između 2013. i 2015. ti su napori prvi put povezani. Projekt Communities That Care European Network: Making CTC work at the European level, financiran sredstvima EU-a, okupio je partnere iz sedam zemalja kako bi odgovorili na tri pitanja. Mjeri li CTC anketa za mlade isto neovisno o državnim granicama? Koji su programi prevencije doista testirani u Europi? I kako bi nova zemlja trebala pristupiti uvođenju modela? Njegovi odgovori, međunarodna usporedna analiza ankete, europski pregled programa koji je ušao u registar Xchange EUDA-e te vodič za provedbu, i dalje su temelj rada na CTC-u na ovom kontinentu.
Ova stranica nastavlja taj rad. Njome upravlja FINDER e.V., njemačka neprofitna udruga koja pruža CTC edukaciju i infrastrukturu za anketiranje, a postoji zato da europske prilagodbe učini vidljivima jedna drugoj, kao i zemljama koje ih još nemaju.
Registar
Blueprints for Healthy Youth Development
Američki registar testiranih programa za djecu i mlade, koji vodi Institute of Behavioral Science pri Sveučilištu Colorado u Boulderu. Certificira na tri razine. Razina Promising (obećavajuće) traži jedno randomizirano kontrolirano istraživanje ili dvije kvazieksperimentalne evaluacije, s dosljednim pozitivnim učinkom i bez dokaza o šteti. Razina Model tomu dodaje drugo visokokvalitetno istraživanje i barem jedno praćenje dvanaest ili više mjeseci nakon završetka intervencije. Razina Model Plus dodaje replikaciju koju provode istraživači izvan tima razvijatelja programa. To su standardi dokaza koje je primijenio pregled projekta CTC European Network kada je za Xchange procjenjivao europske programe.
Opservacijski dizajn: skupina se prati kroz vrijeme, a zatim se razlikuje prema tome je li primila program ili ne; nitko se ne dodjeljuje nasumično. Prospektivna kohorta počinje promatranje u sadašnjosti i nastavlja se u budućnost, dok retrospektivna prolazi kroz slijed događaja koji je već završio. Budući da se skupine od početka mogu razlikovati, rizik od skrivenih zbunjujućih čimbenika ostaje veći nego u randomiziranom istraživanju.
Radno tijelo CTC procesa: praktičari koji vode škole, centre za mlade, obiteljske službe i klubove, zajedno sa stanovnicima i, u idealnom slučaju, samim mladima. Odbor čita profil zajednice, postavlja prioritete i bira programe. Razlikuje se od skupine ključnih čelnika, koja daje mandat i sredstva. U Njemačkoj se naziva Gebietsteam, a u SAD-u community board.
Tradicija socijalnog rada koja stanovnicima i lokalnim ustanovama omogućuje da sami prepoznaju svoje potrebe i djeluju na njih, umjesto da im se usluge isporučuju. Autori CTC-a pristup izrijekom smještaju u tu tradiciju: zajednica sama prikuplja svoje podatke, sama postavlja prioritete i sama je vlasnik svojeg plana. U zemljama njemačkog govornog područja poznato kao Gemeinwesenarbeit; u hrvatskom socijalnom radu govori se o radu u zajednici.
Randomizirano kontrolirano istraživanje koje je uspostavilo dokaze za CTC. Započeto 2003., uparilo je 24 mala grada u sedam američkih saveznih država i nasumično dodijelilo jedan iz svakog para CTC-u, prateći više od 4400 mladih od desete godine do odrasle dobi. Mladi u CTC gradovima kasnije su počinjali s psihoaktivnim tvarima, pokazivali manje delinkvencije i nasilja, a razlike su se zadržale do 21. godine.
Koliko je sigurna izjava o učinku, a ne koliko je učinak velik. GRADE to opisuje kao pouzdanost procjene učinka i ocjenjuje je prema tome koliko je vjerojatno da će daljnja istraživanja tu pouzdanost promijeniti. Grüne Liste Prävention sigurnost dokaza ocjenjuje odvojeno od dizajna studije i čini je ovisnom o veličini skupina, broju studija i postojanju nalaza iz njemačkog govornog područja.
Skupina koja ne prima program i time pokazuje kako bi se sudionici vjerojatno razvijali bez njega. To mjerilo nikada se ne može izravno promatrati, samo procijeniti; učinak je razlika između onoga što se dogodilo i onoga što bi se dogodilo bez mjere. Bez usporedne skupine ostaje otvoreno je li promjena posljedica programa ili sazrijevanja, prijašnjeg iskustva i istodobnih utjecaja.
Četiri razine umjesto podjele na učinkovito i neučinkovito: program je isprva samo opisan, zatim teorijski utemeljen, potom podržan prvim naznakama iz prakse i naposljetku uzročnim dokazima. Što je razina niža, dizajn evaluacije može se slobodnije birati; za uzročnu izjavu u obzir dolaze samo dizajni koji je uopće omogućuju. Shema ocjenjivanja Grüne Liste Prävention slijedi upravo taj model.
Mjera veličine razlike, neovisna o veličini uzorka. U prevenciji se uobičajeno koristi Cohenov d: razlika između aritmetičkih sredina, podijeljena s raspršenjem. Za razliku od p-vrijednosti, veličina učinka govori nešto o opsegu učinka i čini studije međusobno usporedivima; Grüne Liste Prävention je zato traži u studijama s kontrolnom skupinom.
Ponovljeno mjerenje provedeno nakon završetka programa. Pokazuje traje li učinak ili je bio vidljiv samo dok je mjera trajala. Standardi organizacije Society for Prevention Research traže barem jedno dugoročno mjerenje u razumnom razmaku od završetka intervencije i šest mjeseci smatraju razumnim minimumom; Grüne Liste Prävention koristi isti razmak i očekuje da barem jedan pozitivan učinak do tada ostane postojan.
Mrežni registar programa prevencije s testiranom učinkovitošću koji vodi Vijeće za prevenciju Donje Saske (Landespräventionsrat Niedersachsen), s rizičnim i zaštitnim čimbenicima kojima se svaki program bavi. Njemačke CTC zajednice iz njega u četvrtoj fazi biraju testirane programe. Registar postoji samo na njemačkom jeziku.
Osobe u zajednici koje nadziru proračune, oblikuju politike i mogu obvezati vlastitu organizaciju: gradonačelnik ili čelnik lokalne uprave, načelnik policije, čelnik školske uprave te vodeće osobe iz zdravstva, gospodarstva, vjerskih zajednica i medija. Oni CTC procesu daju mandat i sredstva, okupljaju odbor zajednice te njega i koordinatora drže odgovornima, i brinu se da rad ostane na snazi i nakon isteka pojedinog kruga financiranja. Bit je u podjeli rada: odbor zajednice provodi analizu, određuje prioritete i izrađuje plan, a ključni čelnici omogućuju taj rad i djeluju na temelju onoga što odbor preporuči.
Program je manualiziran kada pisana smjernica za djelovanje utvrđuje što se događa kada i s kim; samo to čini ga ponovljivim na drugom mjestu i uopće testabilnim. Koliko se dosljedno smjernica slijedi dio je onoga što odlučuje o uspjehu: pregled gotovo 500 studija utvrdio je učinke barem dva do tri puta veće ondje gdje je provedba bila pažljiva. Grüne Liste Prävention zato traži dostupne priručnike, edukaciju i instrumente kontrole kvalitete.
Statističko objedinjavanje rezultata više studija o istom pitanju u jednu zajedničku procjenu; Gene Glass uveo je taj naziv 1976. za analizu velikog skupa rezultata pojedinačnih studija. Svaka se studija ponderira, u pravilu prema tome koliko je precizno mjerila, a rezultat se izvještava uz interval pouzdanosti i mjeru u kojoj se studije međusobno razilaze. Metaanaliza ne može popraviti studije koje objedinjuje: gdje su primarni dokazi oskudni, jednostrani ili potječu iz drukčijeg okruženja, objedinjena brojka nasljeđuje sve to.
Zemljopisna jedinica u kojoj se odvija CTC proces. Nije administrativna granica, nego područje čiji stanovnici dijele škole, službe i svakodnevni život i čiji se praktičari međusobno poznaju. Važno ga je dobro odabrati: područje ankete za mlade i područje djelovanja moraju se podudarati, inače koalicija na kraju djeluje prema profilu u kojem se područje ne prepoznaje. Na njemačkom Sozialraum.
Pristup koji adolescenciju promatra kao razdoblje rasta koje treba podržati, a ne kao skup problema koje treba spriječiti, i koji radi na kompetenciji, samopouzdanju, povezanosti, karakteru i doprinosu. Teorijske korijene dijeli s CTC-om u Modelu socijalnog razvoja, a naglasak CTC-a na zaštitnim čimbenicima mjesto je gdje se to dvoje susreće.
Udio populacije koji u jednom trenutku ili unutar određenog razdoblja pokazuje neko obilježje, primjerice udio petnaestogodišnjaka koji su u posljednjih trideset dana pili alkohol. Prevalencija broji slučajeve koji postoje, pa ovisi i o tome koliko novih slučajeva nastaje i o tome koliko dugo svaki traje; incidencija broji samo nove slučajeve u nekom razdoblju. Mjera koja skrati trajanje epizode snižava prevalenciju, a da pritom ne mijenja incidenciju, zbog čega ih studije prevencije izvještavaju odvojeno.
Podjela prema ciljnoj skupini, a ne prema trenutku djelovanja. Univerzalne ponude obraćaju se cijeloj populaciji bez utvrđenog pojedinačnog rizika; selektivne se obraćaju podskupinama čiji je rizik izrazito iznad prosjeka; indicirane se obraćaju pojedinim mladim osobama koje pokazuju prve znakove koji još ne opravdavaju dijagnozu. CTC djeluje univerzalno i selektivno.
Podjela prema trenutku u kojem se intervenira. Primarna prevencija počinje prije nego što se poremećaj pojavi i smanjuje broj novih slučajeva; sekundarna prevencija skraćuje tijekove koji su već započeli, ranim prepoznavanjem i liječenjem; tercijarna prevencija smanjuje oštećenje koje poremećaj ostavlja za sobom. U Grüne Liste Prävention ulaze samo programi primarne i sekundarne prevencije, jer to odgovara smjeru CTC-a.
Uvjeti koji smanjuju vjerojatnost problema u ponašanju i potiču zdrav razvoj: snažna povezanost s obitelji, školom i zajednicom, jasni standardi, prilike za doprinos, vještine da se iskoriste i priznanje za to. U Modelu socijalnog razvoja oni su ono od čega je povezanost sazdana. Jačanje zaštite u CTC-u vrijedi jednako kao i smanjivanje rizika.
Dizajn s usporednom skupinom, ali bez nasumične raspodjele: tko prima program proizlazi iz prakse. Na terenu je to često jedina izvediva mogućnost, no zahtijeva dodatne mjere opreza poput više točaka mjerenja, statističke kontrole ili postupnog uvođenja, jer se programska i usporedna skupina mogu sustavno razlikovati.
Studija u kojoj se sudionici nasumično raspoređuju u program ili u usporedni uvjet. Budući da slučajnost skupine u prosjeku čini usporedivima, razlika na kraju lakše se pripisuje programu nego prethodno postojećim razlikama. Standardi organizacije Society for Prevention Research za izjavu o djelotvornosti traže barem dvije metodološki strogo provedene studije s dosljedno pozitivnim nalazima i barem jedno značajno dugoročno mjerenje.
Uvjeti u obitelji, školi, vršnjačkoj skupini ili susjedstvu mlade osobe koji povećavaju vjerojatnost problema u ponašanju poput uporabe psihoaktivnih tvari, nasilja, delinkvencije ili ranog napuštanja škole. Mnogi djeluju na više ishoda istodobno. CTC ih mjeri lokalno anketom za mlade i traži od zajednice da kao prioritet odredi one koji su najizraženiji.
Pitanje koje je postavio Aaron Antonovsky: što ljude drži zdravima, nasuprot onome što ih čini bolesnima. Njegova središnja zamisao, osjećaj koherentnosti sazdan od razumljivosti, savladivosti i smislenosti, blisko odgovara zaštitnim čimbenicima s kojima CTC radi. Pojam se široko koristi u europskom promicanju zdravlja, a manje u američkoj prevencijskoj literaturi.
Razvojna teorija u temelju CTC-a, koju su formulirali Richard F. Catalano i J. David Hawkins. Tvrdi da se mladi povezuju s onim društvenim jedinicama, prosocijalnima ili antisocijalnima, koje im pružaju prilike, vještine da ih iskoriste i priznanje za to, te da potom usvajaju norme tih jedinica. Prevencija stoga znači stvaranje tih triju uvjeta u obitelji, školi i zajednici. Strategija socijalnog razvoja njegov je praktični oblik.
Nalaz se naziva značajnim kada bi podaci bili dovoljno malo vjerojatni uz pretpostavku da razlike nema; uobičajeni prag iznosi pet posto. Američko statističko udruženje (American Statistical Association) napominje da p-vrijednost ne mjeri ni veličinu učinka ni važnost rezultata te da znanstveni ili politički zaključci ne bi trebali ovisiti o tome pada li ona ispod nekog praga.
Pisano izneseno očekivanje o tome kako program djeluje: koji koraci vode od mjere preko posrednih ishoda do zadanog cilja i koji uvjeti moraju biti ispunjeni usput. Razrađuje se prije provedbe zajedno sa svima uključenima, i njome se utvrđuje što će se kasnije mjeriti. U Grüne Liste Prävention studija teorije promjene broji se kao evaluacijska razina od jedne zvjezdice: ona provjerava pretpostavljeni lanac učinaka, a ne učinak nasuprot kontrolnoj skupini.
Pitanje djeluje li program razvijen drugdje i ovdje. Postoji napetost između vjernosti izvorniku i prilagođenosti: kruto preuzimanje promašuje ciljnu skupinu, a slobodna prilagodba može ukloniti upravo sastojke koji su djelovali, pa se ravnoteža može postići samo namjerno i dokumentirano. Grüne Liste Prävention ocjenjuje prenosivost prema broju studija iz njemačkog govornog područja, u četiri koraka, od postoji do nejasno.
Standardizirani, anonimni upitnik koji CTC zajednica provodi među učenicima, u pravilu u dobi od jedanaest do sedamnaest godina, kako bi izmjerila rizične i zaštitne čimbenike u vlastitim susjedstvima. Odgovori se izvještavaju za područje ili godište, nikada za pojedinca ili razred, a profil koji proizvedu treća faza pretvara u kratak popis prioriteta. Nacionalne prilagodbe prevode ljestvice, izbacuju čestice koje ne odgovaraju i ponovno ih testiraju: njemačka je verzija potvrđena kao pretežno jednodimenzionalna i valjana u odnosu na prijavljeno nasilje, delinkvenciju, uporabu psihoaktivnih tvari i depresivne simptome.