Preskoči na sadržaj
Br. 14lip 2026Istraživanje

Uloga policije u smanjenju uporabe psihoaktivnih tvari i drugih zdravstvenih rizika povezanih s ponašanjem: uporaba psihoaktivnih tvari kao fokus, Sjedinjene Američke Države kao primjer

Smanjenje zdravstvenih rizika povezanih s ponašanjem zahtijeva sveobuhvatan raspon usluga prevencije i liječenja koje pružaju stručnjaci smješteni u različitim silosima pružatelja usluga u zajednici. Policija je važan silos koji dosad nije bio blisko povezan s prevencijom, a osobito ne s prevencijskim programima utemeljenima na dokazima. Ipak, unutar zajednica postoje jasno određene prevencijske uloge koje policija može preuzeti kako bi poduprla i unaprijedila prevencijski rad koji je u tijeku. Rad razmatra te uloge i smjernice te daje preporuke za edukaciju i djelovanje policijskih službenika unutar prevencijskog okvira.

Autori
Zili Sloboda i Christopher Ringwalt
Objavljeno
· 31 min čitanja
Serija
CTC Magazin
10Sadržaj
  1. 01Definicije
  2. 02Ranjivost za rizična ponašanja
  3. 03Točke dodira
  4. 04Preporuke za potporu suradnji stručnjaka iz prevencije i policije
  5. 05Sljedeći koraci
  6. 06Rasprava
  7. 07O autorima
  8. 08Literatura
  9. 09Bilješke
  10. 10Izvor i licencija

Sažetak: Smanjenje zdravstvenih rizika povezanih s ponašanjem zahtijeva sveobuhvatan raspon usluga prevencije i liječenja koje pružaju stručnjaci „smješteni” u različitim silosima pružatelja usluga u zajednici. Policija čini važan silos koji dosad nije bio blisko povezan s prevencijom, a osobito ne s prevencijskim programima i praksama utemeljenima na dokazima. Ipak, unutar zajednica postoje jasno određene prevencijske uloge koje policija može preuzeti kako bi poduprla i unaprijedila prevencijske programe koji su u tijeku. Te uloge, kako ih oblikuje policijska znanost, usko su povezane s ukupnom ulogom policije u zajednicama kojima policijski službenici služe. U ovom radu razmatramo te uloge i smjernice te dajemo preporuke za edukaciju i djelovanje policijskih službenika unutar prevencijskog okvira.

Definicije

Krenemo li od definicija „provedbe zakona” i „prevencije” te od znanosti na kojima ta dva područja počivaju, lakše ćemo prepoznati pojmove koji se preklapaju i koji su važni za istraživanje onih područja prakse u kojima stručnjaci iz tih dviju struka imaju priliku raditi zajedno za zajednički cilj.

Postoji mnogo definicija provedbe zakona. Poslužit ćemo se onom koju je razvio Bureau of Justice, prema kojoj je provedba zakona: „The generic name for the activities of the agencies responsible for maintaining public order and enforcing the law, particularly the activities of prevention, detection, and investigation of crime and the apprehension of criminals.” [opći naziv za djelatnosti tijela odgovornih za održavanje javnog reda i provedbu zakona, osobito za sprječavanje, otkrivanje i istraživanje kaznenih djela te uhićenje počinitelja]1 I prevencija ima mnogo definicija. Ona kojom ćemo se poslužiti u ovom radu oslanja se na epidemiologiju, koja čini metodološki temelj javnog zdravstva. Prevencija obuhvaća radnje poduzete kako bi se bolest i invaliditet uklonili ili smanjili prije nego što se očituju.

I praksa provedbe zakona i praksa prevencije oslanjaju se na znanost. Policijska znanost nastoji spriječiti, otkriti i istražiti kaznena djela kako bi se uhitili i zadržali pojedinci, skupine i organizacije osumnjičeni za kršenje zakona. Policijska je znanost multidisciplinarna i obuhvaća kriminologiju, forenzičnu znanost, psihijatriju, psihologiju, pravnu znanost, policijski rad u zajednici, kazneno pravosuđe, upravljanje kaznenim ustanovama i penologiju.2

Prevencija, kako je oblikuje prevencijska znanost, bavi se odrednicama ponašanja koja štite ili ugrožavaju socijalno, emocionalno i tjelesno zdravlje pojedinaca, obitelji i zajednica, tako da opisuje procese kojima te odrednice djeluju i utvrđuje djelotvorne strategije za smanjenje rizika i promicanje tjelesnog, mentalnog i socijalnog zdravlja. I prevencijska je znanost multidisciplinarna i obuhvaća javno zdravstvo, sociologiju, psihologiju i socijalnu psihologiju, zdravstveno ponašanje, medicinu, biostatistiku i neurobiološke znanosti.3

Oba su područja prihvatila primjenu strogih metodoloških standarda kako bi prakse koje zagovaraju bile „utemeljene na dokazima”4 te time i djelotvorne i korisne. U prevenciji, a osobito u prevenciji uporabe psihoaktivnih tvari, prijelaz s izraza „utemeljen na istraživanjima”5 na „utemeljen na dokazima” vidljiv je u publikacijama Pentz iz 2003. i Rohrbach i sur. iz 2005.,6 kao i u tome što je Substance Abuse and Mental Health Services Administration (SAMHSA) 2007. osnovala National Registry of Evidence-Based Programs and Practices (NREPP), nacionalni registar programa i praksi utemeljenih na dokazima. Pojam prevencije „utemeljene na dokazima” međunarodno je učvršćen kad je Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal 2013. objavio International Standards for Drug Use Prevention (Međunarodne standarde prevencije uporabe droga). Pojam „policijskog rada utemeljenog na dokazima” uveo je Lawrence W. Sherman 1998.7 Danas postoji i organizacija, American Society for Evidence-Based Policing, posvećena potpori istraživanju i evaluaciji strategija za sprječavanje protuzakonitog ponašanja te prevođenju nalaza tih studija u oblike dostupne policijskim službenicima.

Policijska znanost pomaže odgovoriti na pitanja poput:

  • Koje se vrste kaznenih djela čine?
  • Kako se količina kriminaliteta na nekom području mijenjala tijekom vremena?
  • Što znamo o osobama koje čine ta kaznena djela?
  • Gdje se kaznena djela čine?
  • Kako kaznena djela utječu na zajednicu? te
  • Koja je najbolja strategija za sprječavanje određenih kaznenih djela i/ili odgovor na njih na ovom području nadležnosti?

Prevencijska znanost daje znanje o temama poput:

  • Koga pogađa određeno ponašanje koje nas zanima i koja su obilježja pogođene populacije (npr. spol, dob, rasa/etnička pripadnost i zemljopisni položaj)?
  • Tko je ranjiv i što ga takvim čini?
  • Koje su posljedice tog ponašanja tijekom vremena? te
  • Kako možemo djelotvorno intervenirati kod pojedinaca ili u njihovu fizičkom ili socijalnom okruženju da bismo smanjili rizik od započinjanja ili nastavljanja tog ponašanja?

Slika 1 u nastavku pokazuje da su provedba zakona i prevencija međusobno povezane utoliko što dijele interes za održavanje i promicanje javne sigurnosti te za smanjenje prijetnji zdravlju koje proizlaze iz ponašanja.

Provedba zakona/policija,održava:Javni redJavnu sigurnostPrevencija,usmjerena na:ZdravljeSigurnostSudjelovanjeu društvuPromicanjesamoostvarenja
Slika 1: Provedba zakona i prevencija dijele interes za javnu sigurnost, sudjelovanje u društvu i samoostvarenje.

Ranjivost za rizična ponašanja

Analize longitudinalnih studija koje su djecu i adolescente pratile do mlade odrasle dobi8 pružile su dokaze o procesima i odrednicama koji povećavaju ranjivost djece i adolescenata za uporabu psihoaktivnih tvari i druga negativna ponašanja. Ti procesi upućuju na međudjelovanje pojedinaca i njihova neposrednog (mikro) i društvenog (makro) okruženja (vidi sliku 2).9

Okruženja namakroraziniSocioekonomskaDruštvena i kulturnaKlimatske promjeneOkruženja namikroraziniObiteljŠkolaVršnjaciVjerskeorganizacijeRadno mjestoOsobnaobilježjaGenetikaTemperamentFiziologijaStavoviUvjerenjaNormePonašanjeSocijalizacija
Slika 2: Etiološki model (prema Fishbein i Sloboda, 2023).

Stoga bi policiji koristilo uključivanje u prevencijske programe, osobito u one napore koji su usmjereni na djecu i adolescente. Dok stručnjaci za prevenciju provode prevencijske programe utemeljene na dokazima, osmišljene da nositeljima socijalizacije poput roditelja i učitelja pomognu poboljšati odnos s mladima za koje su odgovorni, policijski bi se stručnjaci mogli usredotočiti na provedbu politika utemeljenih na dokazima, poput smanjenja dostupnosti i pristupačnosti psihoaktivnih tvari, te pomoći u stvaranju sigurnih i podržavajućih susjedstava i zajednica i u učvršćivanju normi zajednice protiv upuštanja u rizična ponašanja. Ta suradnja nije nova zamisao. Shepherd i Sumner, van Dijk i sur. te Krupanski i sur. predložili su slične koncepte o dodiru provedbe zakona i javnog zdravstva.10

Točke dodira

Razumijevanje procesa i međudjelovanja koji povećavaju ranjivost za upuštanje u štetna ponašanja upućuje na točke u kojima preventivne strategije mogu intervenirati kako bi promijenile negativne putanje te ojačale i učvrstile pozitivne (vidi sliku 3).11

Okruženja namakroraziniSocioekonomskaDruštvena i kulturnaKlimatske promjeneOkruženja namikroraziniObiteljŠkolaVršnjaciVjerskeorganizacijeRadno mjestoBiološka/osobna obilježjaStavoviUvjerenjaNormeSocijalne i kognitivnevještineSamoregulacijaNamjeraPONAŠANJESocijalizacija= točke intervencije
Slika 3: Točke intervencije u etiološkom modelu (prema Fishbein i Sloboda, 2023).

Glavne točke prevencijske intervencije koje djeluju na okruženja na mikrorazini obuhvaćaju programe roditeljskih vještina i upravljanja obitelji utemeljene na dokazima. Škole su još jedno važno žarište prevencijskih napora, osobito kad je riječ o edukaciji osoblja radi promjene socijalnog okruženja škole. Na primjer, Good Behavior Game uči učitelje nižih razreda osnovne škole kako djecu uvesti u njihovu ulogu učenika, a Positive Behavioral Interventions and Supports jača pozitivnu povezanost sa školom tijekom cijelog školovanja. Osim toga, prevencijski kurikulumi poput Life Skills Training i Positive Action pomažu učenicima razviti vještine potrebne za donošenje razboritih odluka koje podupiru zdrava ponašanja.

Prevencijskoj ulozi policijskih službenika u školama posvećeno je mnogo pozornosti u posljednja tri desetljeća, potaknute evaluacijama programa koje provodi D.A.R.E. America.12 Te evaluacije, kao i sve negativniji stavovi prema policiji diljem Amerike,13 povećali su izazove povezane s pristupanjem policiji i njezinim uključivanjem u prevencijske napore u školskom okruženju. Štoviše, dok stručnjaci za prevenciju problemima u ponašanju pristupaju proaktivno, policijski su stručnjaci skloniji reaktivnom pristupu.14 Takav se pristup ne uklapa dobro u koncept prevencije, a u slučaju bihevioralnih intervencija poput gore spomenutih ni u prepoznavanje važnosti uključivanja učenika i primjene primjerenih nastavnih strategija koje obogaćuju iskustvo učenja (npr. uključivanje učenika viših razreda osnovne škole u igre uloga, a roditelja u uvježbavanje pozitivnih roditeljskih vještina).

Postoji nekoliko točaka u kojima bi policijski službenici mogli podupirati rad stručnjaka za prevenciju u školama, na radnom mjestu, u zajednici i u sustavu maloljetničkog pravosuđa. U školama i na radnom mjestu policija može biti član voditeljskog tima za prevenciju koji izrađuje politike o tome kako ustanova odgovara na uporabu i zlouporabu psihoaktivnih tvari, bez obzira na to događa li se uporaba u samoj ustanovi ili se očituje u ponašanjima koja štete uspjehu u školi ili na poslu. Taj bi tim mogao preispitati postojeće politike o prekršajima zbog uporabe psihoaktivnih tvari i o odgovoru ustanove na prekršaj. Istraživanja su pokazala vrijednost postojanja takvog tima, koji bi trebao obuhvaćati različite članove osoblja i druge važne dionike. Tim bi osigurao da su politike u skladu s poznatim najboljim praksama, da je cijela školska ili radna zajednica s njima upoznata te da postoje podržavajući, nekažnjavajući pristupi za rješavanje prekršaja i smanjenje ponašanja povezanih s uporabom psihoaktivnih tvari. Prisutnost prevencijskih programa utemeljenih na dokazima u školama, poput LifeSkills Training15 ili Positive Action,16 ili na radnim mjestima, poput Team Awareness,17 dala je pozitivne ishode u svakom od tih okruženja.

Još je jedna ključna točka intervencije za policiju bavljenje pristupačnošću i dostupnošću psihoaktivnih tvari poput duhana, alkohola i kanabisa provedbom propisa o prodaji maloljetnicima, i to akcijama u kojima odrasle osobe mladolikog izgleda pokušavaju kupiti te tvari, a prodavačima koji ne zatraže osobnu iskaznicu izriču se prekršajne prijave. Osim toga, novčane kazne ili opasnost od oduzimanja poslovne dozvole mogu se primijeniti ako osoblje ugostiteljskih objekata prodaje alkohol pijanim gostima, a novčano se može kazniti i pušenje na zabranjenim mjestima. Među ostale uspješne mjere provedbe ubrajaju se i kontrolne točke za provjeru trijeznosti vozača na cestama. Učinci tih mjera provedbe mogu se pojačati kad se provode zajedno s medijskim aktivnostima koje povećavaju njihovu vidljivost. Skup regulatornih politika utemeljenih na dokazima, višestranih i sveobuhvatnih po naravi, može imati veći učinak na uporabu psihoaktivnih tvari i povezane probleme nego bilo koja od njih zasebno, osobito kad se politike provode dosljedno.18

Preporuke za potporu suradnji stručnjaka iz prevencije i policije

Suradnja stručnjaka iz prevencije i policije može se pokrenuti u trima žarišnim područjima:

  • Edukacija
  • Prevencijske koalicije u zajednici
  • Prevencijska partnerstva

Edukacija

Prevencijska znanost razmjerno je novo područje koje stječe priznanje nakon desetljeća istraživanja u kojima su se teorije ljudskog razvoja i zdravstvenog ponašanja primjenjivale za razumijevanje odrednica i etiologije rizičnih ponašanja. Teorije ljudskog razvoja pomažu objasniti normalan i disfunkcionalan razvoj u odnosu na probleme u ponašanju poput uporabe psihoaktivnih tvari.19 Teorije zdravstvenog ponašanja ispitivale su ključne odrednice ponašanja koja utječu na zdravlje, s posebnim naglaskom na ponašanjima koja djelotvorne preventivne intervencije mogu promijeniti.20 Te su teorije razvijene provođenjem studija u kojima je promatran i ispitivan velik broj djece, adolescenata i odraslih. Osim toga, s napretkom oslikavanja mozga postalo je moguće pratiti razvoj mozga tijekom cijelog života. Zahvaljujući oslikavanju mozga naučili smo da mozak adolescenata potpuno ne sazrijeva sve do njihovih ranih dvadesetih godina, što može pomoći objasniti njihove rizične odluke u vezi s ponašanjima poput uporabe psihoaktivnih tvari.

Osim toga, kognitivna je teorija oblikovala obrazovanje i naše razumijevanje toga kako ljudi uče tijekom cijelog života. Rani rad Jeana Piageta iz 1920-ih još uvijek utječe na naše razumijevanje kognitivnih procesa.21 Piagetova zapažanja iz proučavanja djece upućuju na to da djeca grade svoje znanje promatranjem svijeta oko sebe i rukovanjem predmetima u svojem okruženju. Tim promatranjima i „pokusima” mnogo nauče sama, a njihova je motivacija za učenje intrinzična. Kognitivne teorije o tome kako djeca uče važne su i za osmišljavanje i razvoj prevencijskih intervencija i politika utemeljenih na dokazima.

I drugi su obrazovni i kognitivni psiholozi znatno pridonijeli našem razumijevanju toga kako ljudi uče i kako to znanje primijeniti u poučavanju. Benjamin Bloom,22 na primjer, prepoznao je i opisao hijerarhijski poredak kognitivnih procesa. Njegova taksonomija obuhvaća tri glavna područja: kognitivno, afektivno i psihomotoričko. Učenje na najvišoj razini svakog područja ovisi o tome jesu li na nižim razinama usvojeni preduvjetni znanje i vještine, tako da se svako područje gradi na onima ispod njega. To, na primjer, znači da razumijevanje zahtijeva sposobnost pamćenja informacija. A s razumijevanjem dolazi sposobnost da se ta informacija primijeni u odgovarajućoj situaciji, a zatim da se analiziraju i procijene njezini učinci. Takva procjena potom otvara priliku da se ta informacija primijeni u drugoj situaciji.

Zadaća je svake prevencijske intervencije postaviti temelj od jednostavnih elemenata znanja i vještina, na tom temelju s vremenom graditi sve složenije elemente, a zatim naučeno primijeniti u novim situacijama. Djelotvorno učenje stoga uključuje kognitivni ili mentalni proces koji ne obuhvaća samo stjecanje znanja nego i razumijevanje, vještine kritičkog mišljenja, svjesnost te razvoj stavova, emocija i osjećaja, kao i sposobnost fizičkog rukovanja alatima i instrumentima. Štoviše, taj proces mora odražavati razvojni stupanj pojedinca tijekom života i biti mu prilagođen.

Još je jedan važan teoretičar Jerome Bruner, čiji rad potječe iz 1960-ih. Njegova teorija učenja ima izravne implikacije za nastavnu praksu. Prvo, poučavanje mora biti prilagođeno razvojnoj i obrazovnoj razini učenika. Drugo, gradivu se treba često vraćati u različitim kontekstima i različitim strategijama kako bi ga učenici dublje razumjeli i dulje zadržali. Treće, gradivo treba izlagati u strukturiranom slijedu koji učenicima daje priliku da znanje usvoje i izgrade te da novo gradivo preoblikuju, prenesu ili primijene. Stoga je važno poticati učenike da se koriste svojim ranijim iskustvima kako bi nove sadržaje razumjeli i bili ih sposobni pretočiti u vlastite pojmove. U tom procesu učenike treba poticati da uočavaju sličnosti i razlike između novog i već stečenog znanja. Bruner je također tvrdio da povratna informacija treba imati oblik znanja ili informacije, a da ocjene i natjecanje motiviraju tek djelomično; zadovoljstvo je intrinzično i proizlazi iz samog procesa učenja. Proces izmjeničnog prelaženja između novih i starih informacija i izgradnje sve složenije baze znanja naziva se spiralnim učenjem.23

Te nam teorije govore o tome kako ljudi uče, odnosno o procesu učenja. Važno je i razumjeti odrednice ili čimbenike koji utječu na učenje te zašto je netko motiviran učiti. Motivacija je također ključna za proces učenja, bez obzira na to dolazi li iznutra, intrinzično, ili je potaknuta vanjskim, ekstrinzičnim utjecajima.24

Sve su te teorije važne jer nam pomažu razumjeti koje su vrste intervencija primjerene za svako razvojno razdoblje, od najranijeg djetinjstva preko srednje do starije dobi, i upućuju na to kada i kako intervenirati radi promicanja pozitivnog, zdravog razvoja. Upravo to znanje oblikuje razvoj onih prevencijskih intervencija za koje je rigoroznim istraživanjima utvrđeno da imaju pozitivne dugoročne ishode.25

Štoviše, i izrada i provedba politika usmjerenih na rizična ponašanja poput uporabe psihoaktivnih tvari imaju teorijski temelj, prije svega u socijalnoj kontroli.26 Socijalna kontrola izražava se u provedbi politika koje se bave rizičnim ponašanjem i uređuju ga tako što jasno daju do znanja da to ponašanje u određenoj zajednici nije normativno, a time ni prihvatljivo. Novčane kazne i druge mjere kao odgovor na kršenje tih politika učvršćuju to načelo.

Zašto je ova rasprava važna? Složenost osmišljavanja teorijski utemeljenih prevencijskih programa zahtijeva razumijevanje temelja intervencije, i to i manualiziranih programa i politika, kako bi se provodila ili primjenjivala onako kako je osmišljena. Takvo razumijevanje zahtijeva edukaciju i u znanju o ustroju i logičkom modelu prevencijskog pristupa i u vještinama potrebnima da se on provede i primijeni kako je osmišljen. Svi pružatelji usluga koji provode prevencijske programe moraju razumjeti kako se prevencijska znanost primjenjuje u intervencijama utemeljenima na dokazima da bi se postigli snažni pozitivni ishodi, a time i zašto je vjernost provedbe presudna. Stoga, ako stručnjaci iz prevencije i policije trebaju udružiti snage u prevencijskim timovima, trebalo bi ih zajednički educirati o osnovama prevencijske znanosti i o njezinoj primjeni u provedbi intervencija i politika utemeljenih na dokazima.

Prevencijske koalicije u zajednici

Jedno od područja u kojem stručnjaci iz prevencije i policije mogu surađivati u bavljenju uporabom psihoaktivnih tvari jesu prevencijske koalicije u zajednici. Uključivanje zajednice u rješavanje javnozdravstvenih pitanja možda seže još do vremena crne kuge. Povezivanje različitih dijelova zajednice vrlo je dugo temelj javnog zdravstva, osobito otkad je prepoznato da promjena ponašanja pojedinaca nije dovoljna za zdravlje cijele zajednice. Diljem svijeta uloženo je mnogo napora da se zajednica na neki način uključi u rješavanje vlastitih zdravstvenih potreba.

Noviji primjeri takvih napora u SAD-u jesu Stanford Three Community Study, koju je Stanford University provodio od 1979. do 1990.,27 i Midwestern Prevention Project, koji je University of Southern California provodio tijekom 1980-ih.28

Stanford Three Community Study koristila se edukacijskom kampanjom u cijeloj zajednici kako bi se bavila kardiovaskularnim bolestima promjenom prehrambenih navika i smanjenjem pušenja u općoj populaciji. Midwestern Prevention Project bavio se uporabom psihoaktivnih tvari u Kansas Cityju u Missouriju koristeći se programima u masovnim medijima, školskim obrazovnim programom, programima edukacije roditelja, organizacijama u zajednici koje su uključivale poslovne čelnike te sastavnicama zdravstvene politike, a sve je to uvođeno postupno tijekom šestogodišnjeg razdoblja. Te su studije pokazale kako više intervencija unutar određenog zemljopisnog područja može utjecati na ponašanja povezana sa zdravljem.

Na temelju te povijesti Center for Substance Abuse Prevention je u kasnim 1990-ima financirao velik broj partnerstava u zajednici, a Robert Wood Johnson Foundation poduprla je koalicije zajednica Fighting Back. Dva pristupa koalicijama zajednice utemeljena na dokazima koja podupire National Institute on Drug Abuse jesu Communities That Care29 i PROSPER (PROmoting School-community-university Partnerships to Enhance Resilience).30 Danas u zemlji postoji možda i tisuće prevencijskih koalicija u zajednici.31 No nisu sve utemeljene na dokazima, a njihova su vrijednost i djelotvornost dovedene u pitanje.32 Te se koalicije financiraju iz različitih izvora na lokalnoj razini, na razini saveznih država i na saveznoj razini. Koalicije su prilika da stručnjaci iz prevencije i policije blisko surađuju.33

Prevencijska partnerstva

Od velike je važnosti stvaranje partnerstava koja nude prevencijske programe utemeljene na dokazima kao odgovor na potrebe zajednice.34 Bez obzira na to jesu li formalizirane kao koalicija zajednice, te skupine trebaju imati pristup podacima o veličini problema u zajednici, o tome koga pogađa i gdje se te osobe mogu naći. Ti podaci ne obuhvaćaju samo slučajeve na hitnom prijemu ili smrti u kojima je uključena uporaba psihoaktivnih tvari (npr. predoziranja drogama, pokušaji samoubojstva) nego i opise prijema na liječenje zbog uporabe psihoaktivnih tvari, kršenja školskih pravila i zakonskih propisa povezanih s uporabom psihoaktivnih tvari te uhićenja povezana s uporabom psihoaktivnih tvari i analize zaplijenjenih tvari. Policija ima ključnu ulogu u prepoznavanju zabrinjavajućih područja u zajednici i u razvoju „nadzornih ploča” koje na prvi pogled pokazuju s kojim se problemima zajednica suočava i kako se oni po opsegu i težini uspoređuju s problemima sličnih i susjednih zajednica.

Kao što je ranije spomenuto, sudjelovanje policijskih službenika i stručnjaka za prevenciju u neposrednoj provedbi bilo koje prevencijske intervencije utemeljene na dokazima zahtijeva razumijevanje temeljne strukture intervencije, uključujući logički model na kojem intervencija počiva. Osim toga, budući da su programi utemeljeni na dokazima ustrojeni tako da se provode s određenom dobnom skupinom, edukacija u dobno primjerenim nastavnim strategijama jednako je važna kao i potpuno vladanje sadržajem programa. Te se napomene odnose i na prosvjetne djelatnike koji nisu educirani u prevencijskoj znanosti i na policijske službenike.

Sljedeći koraci

Što može prevencijsku i policijsku zajednicu spojiti u produktivno partnerstvo utemeljeno na uzajamnom poštovanju radi zajedničkog cilja, sprječavanja uporabe psihoaktivnih tvari i povezanih rizičnih ponašanja? Što može srušiti zidove financijskih i konceptualnih silosa u kojima svaka od njih djeluje? S obzirom na vrlo različite paradigme koje uokviruju pristup svake struke prevenciji, to će vjerojatno biti zahtjevna zadaća. Međutim, kao što je ranije naznačeno,35 i drugi su uočili ne samo preklapanje ciljeva u zajednici nego i dokaze o prilikama za takve suradnje i o njihovu uspjehu.36 Naši prijedlozi o tome kako krenuti naprijed u zajedničkom pothvatu obuhvaćaju sljedeće korake. Vjerujemo da vodstvo za inicijativu ove naravi mora doći s vrha. Predlažemo da Office of Drug Control Policy i Ministarstvo pravosuđa SAD-a (United States Department of Justice) upotrijebe svoju moć uvjeravanja kako bi okupili skupinu nacionalno priznatih stručnjaka iz područja policijske znanosti i prevencije koji dijele zajednički interes i fokus. Svrha bi trebala biti izrada bijele knjige koja istražuje i predlaže strategije kojima se prevencijske strategije i pristupi mogu ispreplesti preko granica profesionalnih usmjerenja. Dokument bi također trebao utvrditi ključne prepreke suradnji i načine kako ih prevladati ili barem ublažiti. Trebao bi preporučiti i konkretna područja u kojima bi stručnjake iz prevencije i policije trebalo unakrsno educirati kako bi razumjeli vodeća načela i radno okruženje jedni drugih. Bijela knjiga trebala bi dati i konkretne preporuke o postojećim izvorima financiranja iz kojih bi se mogao poduprijeti razvoj međudisciplinarnih timova, s naglaskom na razradi zajedničke provedbe ključnih prevencijskih strategija od obostranog interesa na razini zajednice. Dokument bi trebao predložiti i nove izvore financiranja – npr. od savezne vlade ili zainteresiranih zaklada – koji bi mogli biti potrebni za potporu toj inicijativi. Sljedeći logičan korak bila bi konferencija na poziv, nacionalnog opsega, osmišljena tako da se koncepti i prijedlozi bijele knjige sustavno prođu pred zajedničkom publikom dužnosnika iz prevencije i policije. Nakon toga slijedile bi izmjene dokumenta.

Ova bi inicijativa nakon završetka tog procesa lako mogla posustati bez daljnjeg usmjeravanja i financijske potpore. Predlažemo da se pomno odabere nekoliko pilot-lokacija – možda putem natječaja za dodjelu sredstava – kao laboratorij u kojem će se preporuke bijele knjige provesti u praksi. Ključ uspjeha tih pilot-lokacija bila bi njihova spremnost da se stalno i blisko savjetuju sa stručnjacima iz policijske i prevencijske znanosti. Pilot-lokacije, koje bi služile kao inkubatori za razvoj i provedbu isprepletenih prevencijskih strategija, trebalo bi zatim pomno pratiti najmanje tri godine i opisati u pojedinačnim studijama slučaja. Nalazi tih studija slučaja mogli bi se potom objediniti u dokument sa smjernicama koji bi usmjeravao napredak tog tek nastajućeg područja prakse.

Rasprava

Dva važna pitanja u ovom radu nisu izravno obrađena jer bi sama po sebi zahtijevala znatnu pozornost. Jedno je od njih „rat protiv droga” i njegove implikacije za nepovjerenje prema policiji unutar zajednica. Iako je to relevantno, „rat protiv droga” i nepovjerenje u mnogim zajednicama doveli su do donošenja brojnih zakona s oštrim kaznama, osobito kad su u pitanju psihoaktivne tvari. Takvi zakoni prirodno bi mogli ugroziti primjenjivost i djelotvornost predloženih politika. Međutim, s legalizacijom marihuane i obnovljenim naglaskom na dekriminalizaciji, prilike za jačanje pozitivne uloge policije u rješavanju problema zajednice putem prevencije, osobito u suradnji s organizacijama za prevenciju, zdravstvo i socijalne usluge u zajednici, trebale bi pomoći da se povjerenje u policiju ponovno izgradi.

Drugo je pitanje usredotočenost na Sjedinjene Države. Namjerno smo Sjedinjene Države naveli kao primjer toga kako se policija može uključiti u prevencijski okvir, jer nam je taj primjer najpoznatiji. Ta uloga, međutim, nije ograničena na jednu zemlju, nego se može ugraditi u policijski rad diljem svijeta. Prepoznajući to, Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) izradio je Guidelines for the Role of Law Enforcement Officers in the Classroom (Smjernice o ulozi policijskih službenika u učionici), nastale na simpoziju o toj temi održanom u Beču pod pokroviteljstvom UN-a. Polazište Smjernica glasi: „… to improve the effectiveness of pre-existing and ongoing work of Law Enforcement Officers (LEO) involved in substance use prevention in schools. Its intentions are to incite LEO to re-assess their mode of operation and align their work with what the science of prevention suggests doing in such settings.” [… poboljšati djelotvornost dosadašnjeg i tekućeg rada policijskih službenika uključenih u prevenciju uporabe psihoaktivnih tvari u školama. Namjera im je potaknuti policijske službenike da preispitaju svoj način rada i usklade ga s onim što prevencijska znanost predlaže činiti u takvim okruženjima.]37 Smjernice su nastojanje da se policiji diljem svijeta pruže upute kako najbolje podupirati prevencijske napore utemeljene na dokazima u njihovim školama. To je dio nastojanja UNODC-a da pridonese „… to global peace and security, sustainable development and human rights by helping to make the world safer from drugs, crime, corruption and terrorism” [… globalnom miru i sigurnosti, održivom razvoju i ljudskim pravima pomažući da svijet postane sigurniji od droga, kriminala, korupcije i terorizma].38 Te smjernice počinju postavljati temelje međunarodnog nastojanja da se ciljevi i aktivnosti područja provedbe zakona i prevencije ispreplete.

O autorima

Zili Sloboda, Sc.D., predsjednica, Applied Prevention Science International.

Christopher Ringwalt, Dr.P.H., viši znanstvenik, Pacific Institute for Research and Evaluation.

Literatura

Geoffrey T. Fong, Lorraine V. Craig, Roman Guignard, Gera E. Nagelhout, Megan K. Tait, Pete Driezen, et al. “Evaluation of the Smoking Ban in Public Places in France One Year and Five Years after its Implementation: Findings from the ITC France Survey.” Bulletin Épidémiologique Hebdomadaire (Paris), 20(21), 217-223 (2013). PMID: 24803715; PMCID: PMC4009376.

Ashleigh K. Morse, Mina Askovic, Jayden Sercombe, Kate Dean, Alana Fisher, Christina Marel, et al. “A Systematic Review of the Efficacy, Effectiveness and Cost-Effectiveness of Workplace-Based Interventions for the Prevention and Treatment of Problematic Substance Use.” Frontiers of Public Health, 10:1051119 (2022). doi: 10.3389/fpubh.2022.1051119. PMID: 36419993; PMCID: PMC9676969.

Simon Perry, Badi Hasisi & David Weisburd. “The Contribution of the ‘Super Evidence Cop’: Key Role of Police Leaders in Advancing Evidence-Based Policing.” In: Verma, A., Das, D.K. (eds) Police Leaders as Thinkers. Springer, Cham. (2023). https://doi.org/10.1007/978-3-031-19700-0_6.

Elisa M. Trucco, Nilofar Fallah-Sohy, Julie V. Cristello & Sarah A. Hartmann. “The Role of Socialization Contexts on Adolescent Substance Use Across Racial and Ethnic Groups.” Current Addiction Reports, 10(3), 412-421 (2023). doi: 10.1007/s40429-023-00496-1. Epub 2023 May 23. PMID: 37691834; PMCID: PMC10491413.

Vincent B. Hasselt, V., Gary Killam, Kari M. Schlessinger, Tina M. DiCicco, William F. Anzalone Jr., et al. “The Adolescent Drug Abuse Prevention and Treatment (ADAPT) Program: A Mental Health-Law Enforcement Collaboration.” Journal of Child & Adolescent Substance Abuse, 15:2, 87-104 (2006). DOI: 10.1300/J029v15n02_05.

Bilješke

  1. Bureau of Justice, mrežno mjesto (https://bjs.ojp.gov/glossary?page=5#glossary-terms-block-1-whw1p81svq11v0je, pristupljeno 2. veljače 2024.).↩︎

  2. Na primjer, David Weisburd & Peter Neyroud. Police Science: Toward a New Paradigm (2011). Harvard Kennedy School Program in Criminal Justice Policy and Management.↩︎

  3. Society for Prevention Research. (2011). Standards of Knowledge. https://preventionresearch.org/advocacy/#SofK.↩︎

  4. U policijskom radu: … „a decision-making process which integrates the best available evidence, professional judgement, and community values, preferences and circumstances”, Stephan Klose. “Redefining Evidence-Based Policing.” Policing: A Journal of Policy and Practice, 18, 1–7 (2024). https://doi.org/10.1093/police/paad095; str. 1; u prevenciji: … „prevention programs, strategies, and policies that have been rigorously tested under research conditions and found to be effective in changing adolescent drug use behavior and attitudes”, Mary Ann Pentz. “Evidence-Based Prevention: Characteristics, Impact, and Future Direction.” Journal of Psychoactive Drugs, 35 Suppl 1, 143-152 (2003). doi: 10.1080/02791072.2003.10400509. PMID: 12825757.↩︎

  5. Na primjer, Zili Sloboda & Susan B. David. “Commentary on the Culture of Prevention.” Prevention Science, 22, 84–90 (2021). https://doi.org/10.1007/s11121-020-01158-8.↩︎

  6. LuAnne Rohrbach, Christopher L. Ringwalt, Susan T. Ennett & Amy A. Vincus. “Factors Associated with Adoption of Evidence-Based Substance Use Prevention Curricula in US School Districts.” Health Education Research, 20(5), 514-526 (2005). doi: 10.1093/her/cyh008. Epub 2005 Feb 1. PMID: 15687101.↩︎

  7. Sherman, L.W. (1998). Evidence-Based Policing. https://www.policinginstitute.org/wp-content/uploads/2015/06/Sherman-1998-Evidence-Based-Policing.pdf.↩︎

  8. Na primjer, Judith S. Brook, Irving F. Lukoff, & Martin Whiteman. “Initiation into Adolescent Marijuana Use.” The Journal of Genetic Psychology, 137(1st Half), 133-142 (1980). doi: 10.1080/00221325.1980.10532808. PMID: 6968818; Kazuo Yamaguchi & Denise B. Kandel. “Patterns of Drug Use from Adolescence to Young Adulthood: II. Sequences of Progression.” American Journal of Public Health, 74(7), 668-672 (1984). doi: 10.2105/ajph.74.7.668. PMID: 6742252; PMCID: PMC1651663; Kristine Marceau. “The Role of Parenting in Developmental Trajectories of Risk for Adolescent Substance Use: A Bioecological Systems Cascade Model.” Frontiers of Psychology, 20, 14:1277419 (2023). doi: 10.3389/fpsyg.2023.1277419. PMID: 38054168; PMCID: PMC10694242; Katie A. Weatherson, Meghan O’Neill, Erica Y. Lau, Wei Qian, Scott T. Leatherdale & Guy E. J. Faulkner. “The Protective Effects of School Connectedness on Substance Use and Physical Activity.” Journal of Adolescent Health, 63(6), 724-731 (2018). doi: 10.1016/j.jadohealth.2018.07.002. Epub 2018 Sep 28. PMID: 30269908.↩︎

  9. Diana H. Fishbein & Zili Sloboda. “A national strategy for preventing substance and opioid use disorders through evidence-based prevention programming that fosters healthy outcomes in our youth.” Clinical Child & Family Psychology Reviews. 26:1–16 (2023).↩︎

  10. Shepherd, J.P. & Sumner, S.A. (2017). ‘Policing and Public Health-Strategies for Collaboration.’ Journal of the American Medical Association, 317(15), 1525-1526. doi: 10.1001/jama.2017.1854. PMID: 28358946; PMCID: PMC5814117; Auke J. van Dijk, Victoria Herrington, Nick Crofts, Robert Breunig, Scott Burris, Helen Sullivan, et al. “Law Enforcement and Public Health: Recognition and Enhancement of Joined-Up Solutions.” Lancet, 393(10168), 287-294 (2019). doi: 10.1016/S0140-6736(18)32839-3. PMID: 30663598; Marc Krupanski, Melissa Jardine, Brendan Cox, Tim France, Bill Stronach & Nick Crofts. “Envisioning the Future: Police and Public Health Joining Forces.” Journal of Community Safety and Well-Being, 5(4), 136–137 (2020).↩︎

  11. Diana H. Fishbein & Zili Sloboda. “A national strategy for preventing substance and opioid use disorders through evidence-based prevention programming that fosters healthy outcomes in our youth.” Clinical Child & Family Psychology Reviews. 26:1–16 (2023).↩︎

  12. Na primjer, Richard R. Clayton, Anne M. Cattarello & Brian M. Johnstone, B.M. “The Effectiveness of Drug Abuse Resistance Education (project DARE): 5-Year Follow-Up Results.” Prevention Medicine, 25(3), 307-318 (1996). doi: 10.1006/pmed.1996.0061. PMID: 8781009; Juliana Y. Valente & Zila Sanchez. “Short-term Secondary Effects of a School-Based Drug Prevention Program: Cluster-Randomized Controlled Trial of the Brazilian Version of DARE’s Keepin’ it REAL.” Prevention Science, 23(1), 10-23 (2022). doi: 10.1007/s11121-021-01277-w. Epub 2021 Jul 5. PMID: 34226985.↩︎

  13. Na primjer, Michelle A. Bolger, Daniel J. Lytle & P. Colin Bolger. (2021). “What Matters in Citizen Satisfaction with Police: A Meta-Analysis.” Journal of Criminal Justice, 72, 101760 (2021); Adam D. Fine, Sachiko Donley, Caitlin Cavanagh, & Elizabeth Cauffman. “Youth Perceptions of Law Enforcement and Worry About Crime from 1976 to 2016.” Criminal Justice and Behavior, 47(5), 564-581 (2020). https://doi.org/10.1177/0093854820903752.↩︎

  14. Na primjer, National Academies of Sciences, Engineering, and Medicine. “Proactive Policing: Effects on Crime and Communities”. Washington, DC: The National Academies Press (2018) https://doi.org/10.17226/24928; Scott A. Waldman & Andre Terzic. “Health Care Evolves from Reactive to Proactive.” Clinical Pharmacologic Therapies, 105(1), 10-13 (2019). doi: 10.1002/cpt.1295. PMID: 30597564; PMCID: PMC6314203.↩︎

  15. Kenneth W. Griffin, Gilbert J. Botvin, Lawrence M. Scheier & Christopher Williams. ‘Long-term Behavioral Effects of a School-Based Prevention Program on Illicit Drug Use among Young Adults.’ Journal of Public Health Research, 12(1), 22799036221146914. (2023). doi: 10.1177/22799036221146914. PMID: 36654812; PMCID: PMC9841862.↩︎

  16. Niloofar Bavarian , Kendra M Lewis, Stefanie Holloway, Luwissa Wong, Naida Silverthorn, David L DuBois, et al. “Mechanisms of Influence on Youth Substance Use for a Social-Emotional and Character Development Program: A Theory-Based Approach.” Substance Use and Misuse, 57, no. 12 (2022):1854-1863. doi: 10.1080/10826084.2022.2120359. Epub 2022 Sep 11. PMID: 36093809.↩︎

  17. Joel B. Bennett, Camille R. Patterson, G. Shawn Reynolds, Wyndy L. Wiitala, and Wayne E. K. Lehman, “Team Awareness, Problem Drinking, and Drinking Climate: Workplace Social Health Promotion in a Policy Context.” American Journal of Health Promotion, 19, no. 2 (2004): 103-113.↩︎

  18. Na primjer, Robert L. Flewelling, Joel W. Grube, M.J. Paschall, M.J., Anthony Biglan, Anne Kraft, Carol Black, et al. “Reducing Youth Access to Alcohol: Findings from a Community-Based Randomized Trial.” American Journal of Community Psychology, 51(1-2), 264-277 (2013). doi: 10.1007/s10464-012-9529-3. PMID: 22688848; PMCID: PMC3790581; Joel W. Grube & Kathryn Stewart. “Preventing Impaired Driving Using Alcohol Policy.” Traffic Injury Prevention, 5(3), 199-207 (2004). doi: 10.1080/15389580490465229. PMID: 15276920; Anne T. McCartt, Laurie A. Hellinga & Bevan B. Kirley. “The Effects of Minimum Legal Drinking Age 21 Laws on Alcohol-Related Driving in the United States.” Journal of Safety Research, 41(2), 173-181 (2010). doi: 10.1016/j.jsr.2010.01.002. Epub 2010 Mar 9. PMID: 20497803; M.J. Paschall, Joel W. Grube, Ted R. Miller, Christopher L. Ringwalt, Deborah A. Fisher & William DeJong, W. “Evaluation of a Mystery Shopper Intervention to Reduce Sales of Alcohol To Minors in Zacatecas and Guadalupe, Mexico.” Journal of Drug Education, 49(3-4), 115-124 (2020). doi: 10.1177/0047237920981776. Epub 2020 Dec 20. PMID: 33342304.↩︎

  19. Na primjer, Albert Bandura, “Applying Theory for Human Betterment.” Perspectives on Psychological Science, 14, no. 1 (2019): 12-15. doi: 10.1177/1745691618815165. PMID: 30799756; Karen Glanz & Donald B. Bishop. “The Role of Behavioral Science Theory in Development and Implementation of Public Health Interventions.” Annual Review of Public Health, 31:399-418 (2010). doi: 10.1146/annurev.publhealth.012809.103604. PMID: 20070207.↩︎

  20. LuAnne Rohrbach. “Design of Prevention Interventions.” In: Zili Sloboda & Hanno Petras. Defining Prevention Science, pp. 275-292 (2014). New York, New York: Springer.↩︎

  21. John Renner. “Research, Teaching, and Learning with the Piaget Model”. (1976). Norman, OK: University of Oklahoma Press.↩︎

  22. Benjamin S. Bloom, Max D. Engelhart, Edward J. Furst, Walker H. Hill, and David R. Krathwohl, D.R. “Taxonomy of educational objectives: The classification of educational goals. Handbook I: Cognitive domain.” (1956), New York: David McKay Company.↩︎

  23. Jerome Bruner, “Going Beyond the Information Given” (1973). New York: Norton.↩︎

  24. Jeanne E. Ormrod. “Human Learning” (5th ed.) (2007). Upper Saddle River: Pearson Prentice Hall.↩︎

  25. United Nations Office on Drugs and Crime-World Health Organization. (2013/2018). International Standards on Drug Use Prevention. https://www.unodc.org/documents/prevention/UNODC-WHO_2018_prevention_standards_E.pdf.↩︎

  26. Na primjer, Travis Hirschi. “Causes and Prevention of Juvenile Delinquency.” Sociological Inquiry, 47(3-4), 322-341 (1997); John MacDonald, J. “Criminal Justice Reform Guided by Evidence: Social Control Works – The Academy of Experimental Criminology 2022 Joan McCord Lecture.” Journal of Experimental Criminology (2023). https://doi.org/10.1007/s11292-023-09558-w.↩︎

  27. Stephen F. Fortmann, C. Barr Taylor, June A. Flora & Darius E. Jatulis. “Changes in Adult Cigarette Smoking Prevalence After 5 Years of Community Health Education: The Stanford Five-City Project.” American Journal of Epidemiology, 137(1): 82-96 (1993).↩︎

  28. Mary Ann Pentz, M.A., James H. Dwyer, David P. MacKinnon, Brian R. Flay, William B. Hansen, Eric Yu I Wang, & C. Anderson Johnson. “A Multicommunity Trial for Primary Prevention of Adolescent Drug Abuse Effects on Drug Use Prevalence.” Journal of the American Medical Association, 261(22):3259-3266 (1989).↩︎

  29. Kevin P. Haggerty, Vaughnetta J. Barton, Richard F. Catalano, R.F., Margaret L. Spearmon, Edith C. Elion, Raymond C. Reese & Edwina S. Uehara. “Translating Grand Challenges from Concept to Community: The “Communities in Action” Experience.” Journal of the Society for Social Work and Research, 8:137-159 (2017).↩︎

  30. Richard R. Spoth, Cleve Redmond, Chungyeol Shin, Mark Greenberg, Mark Feinberg & Lisa Schainker. “PROSPER Community-University Partnerships Delivery System Effects on Substance Use Through 6½ years Past Baseline from a Cluster Randomized Controlled Intervention Trial.” Preventive Medicine, 56, 190-196 (2013).↩︎

  31. Community Anti-Drug Coalitions of America (CADCA), https://www.cadca.org/; Centers for Disease Control and Prevention (CDC), “Drug-Free Communities (FC) Support Program,” https://www.cdc.gov/drugoverdose/drug-free-communities/coalitions.html.↩︎

  32. Denise Hallfors, Hyunsan Cho, David Livert & Charles Kadushin. “Fighting Back Against Substance Abuse: Are Community Coalitions Winning?” American Journal of Preventive Medicine, 23(4), 237-245 (2002). doi: 10.1016/s0749-3797(02)00511-1. PMID: 12406477.↩︎

  33. Laura Tinner, Claire Kelly, Deborah Caldwell & Rona Campbell. “Community Mobilisation Approaches to Preventing Adolescent Multiple Risk Behaviour: A Realist Review.” Systematic Reviews, 13(1), 75 (2024). doi: 10.1186/s13643-024-02450-2. PMID: 38409098.↩︎

  34. Na primjer, Lauren Hajjar, Brittany S. Cook, Ariel Domlyn, Kassy Alia Ray, David Laird, Abraham Wandersman. “Readiness and relationships are crucial for coalitions and collaboratives: concepts and evaluation tools.” New Directions for Evaluation, 22(65), 103-122, (2021); Jay C. Butler, Mitchell L. Cohen, Cindy R. Friedman, Robert M. Scripp, and Craig G. Watz. “Collaboration Between Public Health and Law Enforcement: New Paradigms and Partnerships for Bioterrorism Planning and Response.” Emerging Infectious Diseases, 8(10), 1152-1156 (2002). doi: 10.3201/eid0810.020400. PMID: 12396931; PMCID: PMC2730308; Zaid El-Khatib, Celina Herrera, Giovanna Campello, Elizabeth Mattfeld & Wadih Maalouf. “The Role of Law Enforcement Officers/Police in Drug Prevention within Educational Settings – Study Protocol for the Development of a Guiding Document Based on Experts’ Opinions.” International Journal of Environmental Research and Public Health, 18, 2613 (2021). https://doi.org/10.3390/ijerph18052613.↩︎

  35. Na primjer, Shepherd, J.P. & Sumner, S.A. (2017). ‘Policing and Public Health-Strategies for Collaboration.’ Journal of the American Medical Association, 317(15), 1525-1526. doi: 10.1001/jama.2017.1854. PMID: 28358946; PMCID: PMC5814117; Marc Krupanski, Melissa Jardine, Brendan Cox, Tim France, Bill Stronach & Nick Crofts. “Envisioning the Future: Police and Public Health Joining Forces.” Journal of Community Safety and Well-Being, 5(4), 136–137 (2020). Svi su ti autori predložili slične koncepte o dodiru provedbe zakona i javnog zdravstva; Auke J. van Dijk, Victoria Herrington, Nick Crofts, Robert Breunig, Scott Burris, Helen Sullivan, et al. “Law Enforcement and Public Health: Recognition and Enhancement of Joined-Up Solutions.” Lancet, 393(10168), 287-294 (2019). doi: 10.1016/S0140-6736(18)32839-3. PMID: 30663598.↩︎

  36. Margaret E Balfour , Scott L Zeller, “Community-Based Crisis Services, Specialized Crisis Facilities, And Partnerships with Law Enforcement.” Focus (American Psychiatric Publishing), 21, no. 1 (2023): 18-27. doi: 10.1176/appi.focus.20220074. PMID: 37205037; PMCID: PMC10172540.↩︎

  37. United Nations Office on Drugs and Crime. (2023). Guidelines for the Role of Law Enforcement Officers in the Classroom. Str. 5, https://www.unodc.org/res/prevention/prevention-guidelines_html/A_Guiding_Document_-_The_Role_of_Law_Enforcement_Officers_in_Drug_Use_Prevention_within_School_Settings_updated.pdf.↩︎

  38. Isto.↩︎

Izvor i licencija

Ovo je hrvatski prijevod rada: Zili Sloboda, Christopher Ringwalt, „The Role of Law Enforcement in the Reduction of Substance Use and Other Behavioural Health Risks: Substance Use as a Focus: United States as an Example.” International Journal of Police Science 4, br. 1 (2025). DOI: 10.56331/ijps.v3i2.9847. Izvornik: ijps-journal.org.

Rad je objavljen pod licencijom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 4.0 međunarodna (CC BY-NC 4.0); autori zadržavaju autorska prava. Ovdje je prenesen s navođenjem autorstva, u hrvatskom prijevodu engleskog izvornika autora i bez ikakve promjene sadržaja osim samog prijevoda. Završne bilješke izvornika, označene rimskim brojkama, ovdje su numerirane od 1 do 38, očite tipografske omaške prešutno su ispravljene, a tri su slike nanovo nacrtane za ovo mrežno mjesto. U slučaju dvojbe mjerodavna je inačica objavljena u časopisu.

Ključne riječi izvornika: Prevention, Law Enforcement, Policing, Prevention Science, Policing Science.

Kraj
Povezani članci
Maximilian von Heyden

Susjedstvo ili ustanova? Gdje usidriti podatke za prevenciju

Hoće li se potpora usmjeriti na susjedstvo ili na pojedinu školu ili vrtić, odlučuje o tome koliko precizno stiže na cilj i prepoznaje li se ustanova u brojkama. Pitanje nacrta za svaki napor prevencije vođene podacima, uključujući i Communities That Care.

Pročitajte više
Maximilian von Heyden

Vjera, duh i prevencija: što doista štiti mlade – religija, duhovnost ili mehanizmi iza njih?

Istraživanja o religiji kao zaštitnom čimbeniku opsežna su, i složenija nego što se čine. Metaanalize pokazuju dosljedne povezanosti između religioznosti i manje uporabe psihoaktivnih tvari. No pojmovno zamagljivanje, problemi mjerenja i slijepe točke upućuju na drukčiji zaključak: ne štiti „religija” ni „duhovnost”, nego psihosocijalni mehanizmi iza njih – samoregulacija, socijalna integracija, moralna orijentacija – a oni nisu ograničeni na religijska okruženja.

Pročitajte više
Maximilian von Heyden

CTC i nasilje među mladima: što pokazuje pregled Youth Endowment Funda

Prvi sustavni pregled o tome smanjuje li Communities That Care nasilje među mladima, koji je naručio britanski Youth Endowment Fund, nalazi oko deset posto manje nasilja u CTC područjima, procjenu koja za dlaku promašuje statističku značajnost. Rezultati, preporuke, britanska ocjena i kako je čitati.

Pročitajte više