Prevencija je posao gradonačelnika: vodeća uloga lokalne samouprave u pozitivnom razvoju mladih

Uvod: lokalna odgovornost za sljedeću generaciju

Budućnost društva ukorijenjena je u dobrobiti njegove djece i mladih. Osigurati njihov pozitivan razvoj nije rubna zadaća, nego središnja obveza, i nigdje toliko kao na lokalnoj razini. Za osobu na čelu jedinice lokalne samouprave – gradonačelnika, općinskog načelnika, predsjednika izvršnog tijela, koju god funkciju sustav pojedine zemlje predviđa za izvršno vodstvo – to stvara posebnu odgovornost. Prevencija i zdrav razvoj mladih u najdoslovnijem su smislu zadaća vrha.

Međunarodno priznati koncepti, među njima pozitivan razvoj mladih, i na njima izgrađene strategije provedbe poput Communities That Care (CTC) nude znanstveno utemeljene i u praksi provjerene okvire za ispunjavanje te odgovornosti. Pozornost usmjeravaju s pukih deficita na sustavno jačanje zaštitnih čimbenika, vještina i poticajnih okruženja.

Ovaj se članak oslanja na istraživanja o pozitivnom razvoju mladih i CTC-u (Catalano i Hawkins, 1996; Catalano i sur., 2019; Kuklinski i sur., 2021) te na ono što se zna o lokalnoj samoupravi i građanskom angažmanu u Europi. Ispituje središnju ulogu čelnika lokalne samouprave u provedbi sveobuhvatnih strategija prevencije. Kako lokalno vodstvo može djelotvorno oblikovati prevenciju i koju ulogu imaju izabrano vijeće, uprava i civilno društvo?

Pozitivan razvoj mladih i Model socijalnog razvoja kao kompas

Da bi vodeću ulogu u prevenciji ispunio djelotvorno, čelnik treba jasno razumjeti kako pozitivan razvoj nastaje. Pozitivan razvoj mladih nudi vrijedan referentni okvir. Cilj mu nije samo zaštititi mlade od rizika, nego aktivno promicati njihov razvoj. Težište je na izgradnji kompetencije (socijalne, emocionalne, kognitivne), jačanju samopouzdanja i pozitivnog identiteta, poticanju snažne povezanosti s obitelji, školom i zajednicom, ukorjenjivanju prosocijalnih vrijednosti i karaktera te podupiranju pozitivnog doprinosa društvu i dobrobiti (Lerner, 2000; Fernandes i sur., 2021).

Model socijalnog razvoja nudi plauzibilno objašnjenje temeljnih mehanizama (Catalano i Hawkins, 1996, 2002). Tvrdi da mladi obrasce ponašanja, prosocijalne jednako kao i problematične, uče u svojim društvenim okruženjima: obitelji, školi, vršnjačkoj skupini i zajednici. Za to su učenje presudna četiri čimbenika:

1. Prilike: postoje li stvarne mogućnosti za smisleno uključivanje i interakciju?
2. Vještine: imaju li mladi socijalnu i emocionalnu kompetenciju da te mogućnosti iskoriste?
3. Priznanje: dobivaju li pozitivnu povratnu informaciju i potkrepljenje za svoje uključivanje i prosocijalno ponašanje?
4. Povezanost: rastu li na toj osnovi snažne društvene veze s pozitivnim odraslima i ustanovama?

Kad ti procesi teku dobro, mladi razvijaju povezanost s prosocijalnim normama i vrijednostima, što pak pridonosi zdravom ponašanju i pozitivnom razvoju. Nudi li okruženje umjesto toga prilike za problematično ponašanje, a odgovarajuće se vještine uče i priznaju, veze se stvaraju s problematičnim skupinama i normama. Model tako jasno pokazuje da prevencija mora djelovati na sva četiri čimbenika kako bi promicala pozitivan razvoj. Onima koji na lokalnoj razini nose odgovornost daje razlog zbog kojeg je nužan sveobuhvatan pristup usmjeren na oblikovanje poticajnih okruženja.

Jedinica lokalne samouprave

Jedinica lokalne samouprave – grad, općina, županija ili gradska četvrt – prirodno je mjesto na kojem se odvijaju procesi Modela socijalnog razvoja i na kojem sveobuhvatne strategije prevencije poput CTC-a moraju biti ukorijenjene. Ona je neposredni životni prostor mladih i u njoj se nalaze odlučujuće strukture i resursi. Diljem Europe načelo je isto i ondje gdje se ustavni detalji razlikuju. Europska povelja o lokalnoj samoupravi, ratificirana u državama članicama Vijeća Europe, lokalnu samoupravu definira kao „pravo i mogućnost lokalnih jedinica da, u okvirima određenim zakonom, uređuju i upravljaju, uz vlastitu odgovornost i u interesu lokalnog pučanstva, bitnim dijelom javnih poslova” i dodaje da bi javne ovlasti u pravilu trebala obavljati ona tijela koja su najbliža građanima (Council of Europe, 1985, članci 3. i 4.).

Točna podjela zadaća razlikuje se od zemlje do zemlje, ali područja važna za pozitivan razvoj mladih gotovo su svugdje u cijelosti ili većim dijelom u nadležnosti lokalne samouprave:

• osnivanje i vođenje vrtića i škola, ili barem zgrada, prijevoza i šireg školskog okruženja;
• zakonska obveza podupiranja mladih i obitelji te njihove zaštite od ugrožavanja, koja se ostvaruje kroz službe za djecu i obitelj;
• otvoreni rad s mladima, sportski objekti, kulturne ustanove i knjižnice;
• sigurno životno okruženje, uključujući sigurnost zajednice i, u mnogim zemljama, općinsku policiju;
• stanovanje, promet i javni prostor.

Čelnik lokalne samouprave ima zadaću upravljati tim raznolikim službama i koordinirati ih tako da što bolje pridonose pozitivnom razvoju mladih. To traži pogled preko granica odjela i sposobnost razbijanja silosa unutar uprave. Strategije poput CTC-a, koje počivaju na lokalnom popisu stanja – koji su rizični čimbenici povišeni, a koji zaštitni čimbenici slabi – i traže zajedničko planiranje preko granica odjela, nude prikladan metodološki okvir. Gdje postoji dvostupanjski sustav, viša razina – županija, pokrajina, okrug – često ima važnu koordinacijsku ulogu za općine na svojem području, objedinjujući zadaće više razine i provodeći nadzor.

Vijeće i njegovi odbori: partneri i predvodnici

Ambiciozne strategije prevencije ne mogu se provesti bez političke podrške. Čelnik lokalne samouprave radi na razmeđu uprave i politike i stoga mora aktivno mobilizirati političku potporu.

Središnje političko tijelo izabrano je vijeće. Ono odlučuje o proračunu, donosi opće akte i postavlja strateške smjernice. Njegov je pristanak neophodan za uspostavu i financiranje CTC-a, a u više europskih zemalja formalna odluka vijeća preduvjet je da općina uopće sudjeluje. Tu je potrebno uvjeravanje, a argument je dobar: prevencija je isplativo ulaganje u budućnost općine (vidi Kuklinski i sur., 2021, o omjeru koristi i troškova CTC-a).

Od posebne je strateške važnosti odbor vijeća nadležan za djecu i mlade, kako god se lokalno zvao: odbor za djecu, odbor za socijalnu skrb i mlade, odbor za obrazovanje i društvene djelatnosti. U nekim je zemljama njegov sastav neobično dobro prilagođen prevenciji. Njemački zakonski odbor za skrb o mladima, primjerice, daje pružateljima usluga za mlade iz civilnog sektora pravo glasa uz vijećnike i službenike, tako da javna i civilna strana službi za djecu po zakonu planiraju zajedno. Gdje god lokalni sustav dopušta nešto slično, taj je odbor idealno mjesto za oblikovanje lokalne koalicije koju CTC treba i za pretvaranje zakonskog planiranja službi za djecu u podacima utemeljen, strateški proces u smislu CTC-a. Čelnik lokalne samouprave trebao bi aktivno podupirati njegov rad i koristiti njegovu stručnost. Izazov je zadržati politički fokus na dugoročnim ciljevima prevencije, koji se i financijski isplate, unatoč tijesnim općinskim financijama i, na mnogim mjestima, padu odaziva na lokalnim izborima.

Građanski angažman: neophodan savez

Treći stup uspješne lokalne strategije prevencije civilno je društvo. Građanski angažman – dobrovoljno djelovanje stanovnika za opće dobro – mnogo je više od lijepog dodatka; on je neophodan resurs i izraz žive demokracije.

Za lokalno vodstvo to znači njegovati kulturu priznanja i partnerstva:

• Ljudi angažirani u klubovima, inicijativama, organizacijama mladih i neformalnim susjedskim mrežama nude mladima obilje prilika za uključivanje. Kao mentori, treneri ili pokrovitelji projekata izravno pridonose provedbi preventivnih mjera.
• Organizacije civilnog društva važni su partneri u lokalnoj CTC koaliciji. Njihova stručnost, njihova blizina svakodnevici i njihove mreže bitne su za planiranje i provedbu koji odgovaraju stvarnoj potrebi. Suradnja javnih službi i civilnih pružatelja središnji je element.
• Aktivno sudjelovanje jača povjerenje, mreže i koheziju u općini – društveni kapital koji je opisao Putnam (2000). Taj je društveni temelj ključan za uspjeh svake lokalne strategije, pa i prevencije.

Zadaća je čelnika lokalne samouprave stvoriti dobre uvjete za angažman, poticati suradnju te rad volontera učiniti vidljivim i cijenjenim. Općinske kontaktne točke za volontiranje – volonterski centri i agencije – mogu biti važne strukture podrške.

Praktične implikacije za lokalno vodstvo

Iz perspektive „prevencija je posao gradonačelnika” slijede konkretne zadaće vodstva:

• Proglasite prevenciju zadaćom vrha – dajte joj vidljiv prioritet – i definirajte je kao strateški zadatak koji prelazi granice odjela.
• Aktivno pokrenite i moderirajte izgradnju širokog partnerstva koje uključuje upravu, vijeće, civilne pružatelje, škole, klubove, gospodarstvo i angažirane stanovnike.
• Pokrenite uvođenje sustavnog lokalnog prikupljanja podataka o rizičnim i zaštitnim čimbenicima – lokalni popis stanja, u CTC-u anketu za mlade – i osigurajte da rezultati budu osnova za planiranje prevencije, primjerice u nadležnom odboru vijeća.
• Zauzmite se za primjereno financiranje i kadrovsku popunjenost preventivnog rada u općinskom proračunu i osigurajte dodatna sredstva gdje ih zakonski okvir vaše zemlje predviđa, bilo od zdravstvenih osiguravatelja, regionalne vlasti ili nacionalnih programa.
• Radite na tome da različiti odjeli – mladi, škole, socijalna skrb, zdravstvo, urbanističko planiranje – usklade svoje mjere unutar integrirane strategije prevencije.
• Njegujte kulturu naklonjenu angažmanu, aktivno tražite suradnju s civilnim društvom i javno priznajte rad volontera.
• Shvatite prevenciju kao kontinuiran proces i pobrinite se za trajno ukorjenjivanje uspostavljenih struktura i strategija, i preko granica pojedinih izbornih mandata.

Zaključak: vodstvo, suradnja i angažman kao ključ

Prevencija i promicanje pozitivnog razvoja mladih središnje su lokalne zadaće, a čelnik lokalne samouprave nosi iznimnu odgovornost za njihov uspjeh. Ta zadaća vodstva može uspjeti samo u savezništvu. Znanstveno utemeljeni okviri poput pozitivnog razvoja mladih i strategije provedbe poput Communities That Care nude vrijedne alate. Njihov se potencijal razvija tek u međudjelovanju s posebnim snagama europske lokalne samouprave: općinom sposobnom za djelovanje pod političkim vodstvom, uhodanim službama za djecu i mlade te neophodnom snagom građanskog angažmana. Zadaća je lokalnog vodstva to međudjelovanje aktivno oblikovati, sklapati partnerstva i postaviti kurs prema preventivnoj, osnažujućoj općini – ulaganje koje se u budućnosti zajednice višestruko vraća.